Božić je. Cijeli dan slušam i čitam poruke koje dobivam od rodbine, svojih prijatelja, znanih i neznanih. To su poruke s više razine svijesti. Da li smo se ikada zapitali što nam one nose? U svakoj se spominje svjetlo, mir, ljubav, radost. Sve su to stanja svijesti koja želimo doseći, te kao ostvarenje želja šaljemo jedan drugom u pisanoj poruci ili izgovorenoj riječi.

To nije samo tradicija koju smo preuzeli od naših roditelja. To je nešto što je prirodno u nama, u našim srcima, a često toga nismo svjesni. Jer, Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Dao nam je sve svoje osobine. Znači da svatko od nas u srcu nosi ljubav, samilost i brižnost za sva bića na ovom svijetu.

Ima jedna meditacija koju nam je dao Guruji. Meni je jako draga i često ju radimo nakon OM Chantiga. Uz promatranje daha silazim u srce i dolazim do neiscrpnog izvora Božanske ljubavi, svjetla i mira. Osjećam kako mi se srce ispunjava toplinom, osjećajem radosti i sreće i svjesna sam postojanja Božanske prisutnosti u mom srcu. Taj osjećaj se širi cijelim mojim tijelom. Toliko sam ispunjena ljubavlju, da ju šaljem svojim bližnjima, svojoj obitelji, rodbini, prijateljima, pa sve dalje, svima znanima i neznanima, cijelom svijetu i još dalje, svim bićima svih svjetova…osjećam kako mi srce raste, dosiže veličinu kontinenta, planete, svemira. Osjećam da sam u svemu i sve je u meni. U takvom stanju svijesti nema uma koji razmišlja, postavlja pitanja, analizira ili razumije samo do određenih granica. U takvom stanju svijesti postoji samo srce koje ide preko granica, koje zna samo da voli i vjeruje da je sve moguće.

Ovih dana sam odgledala jako puno filmova koji pričaju upravo o toj vjeri. Bez obzira da li vjerujemo ili ne, sve se životne situacije nekako riješe, ma kako god bile teške. I svi su sretni i svi se vole. Ali to nije samo na filmu. Tako je svuda oko nas. Zašto? To su dani kada posvećujemo više pažnje i vremena sebi, čistoći svog srca i uma. Idemo u crkvu, ispovjedimo se, postimo. Srca su nam otvorena, ispunjena radošću i ljubavlju, i u takvom raspoloženju dozvoljavamo Božićnoj čaroliji da djeluje kroz sve nas. Dani su ispunjeni kupovanjem poklona za naše najmilije, to su dani druženja i slavlja. Organiziraju se razni poslovni domjenci, priredbe u crkvama i školama, obiteljski ručkovi. To su dani kada su sve obitelji na okupu, nitko nije sam. Svi smo povezani s usmjerenom pažnjom na malo djetešce koje se rodilo te noći prije više od dvije tisuće godina. I danas se sjećamo tog dana. Anđeli su u svom blistavom sjaju silazili s neba i širili vijest o njegovom rođenju, pjevali o njegovoj veličini i slavi. Svuda se čula radosna pjesma pastira. Na nebu se pojavila zvijezda repatica koja je svojim posebnim sjajem osvjetljavala put onima koji su tražili svjetlo. Tada su ljudi bili u većem neznanju nego mi danas. Jako malo je bilo onih koji su znali što nam to svjetlo donosi. A koliko danas znamo?

Krist se rodio zbog nas. Rodio se da nam donese svjetlo, da nam pokaže put kako da iz mračnog tunela neznanja i odvojenosti izađemo na svjetlo istine, ljubavi i mira. „Ja sam istina i put“, tim riječima otkrio nam je tajnu svog postojanja. Mi pratimo njegov put poštujući običaje koje smo naslijedili od naših starih. I danas svoje unutarnje raspoloženje, radost i veselje izražavamo uređivanjem i ukrašavanjem naših domova, poslovnih prostora, ulica i trgova raznim ukrasima i svjetlećim žaruljicama različitih boja, kao podsjetnik na svjetlo koje nam je on donio.

Zeleni borovi i jelke šepire se posvuda svojim šarenilom i sjajem. Zašto božićna jelka ukrašava naše domove? To je drvo ukorijenjeno u mjestu, zimzeleno, postojano u svim uvjetima. Stoji jednako uspravno na ljetnim vrućinama i na zimskim mećavama. Ono predstavlja našu vjeru, postojanu i nepokolebljivu bez obzira na životne situacije koje se nalaze pred nama. Predstavlja našu vjeru u Kristovu svijest koja se kao svjetlo širi oko nas i u nama.

Jelka ima oblik jednakostraničnog trokuta. To je energetska piramida. Predstavlja Oca, Sina i Duha svetog. Predstavlja naš život, silazak od Boga u čovječe tijelo i povratak natrag Bogu. Svjetlo je naša svjesnost prihvaćanja života kakav jest, svjesnost da smo došli od Boga i da se ponovo vraćamo Bogu.

I stoga, kada upućujemo čestitke jedni drugima, aktiviramo Kristovo svjetlo u nama i oko nas, i naš je jedini zadatak prepustiti se tom svjetlu da nas vodi kroz život, da nas izvede iz mraka, neznanja i odvojenosti do spoznaje Jednote i Apsolutne istine.

Slijedeći Kristov put, rečenica „Otac i ja smo jedno“ daje nam potpuno novo razumijevanje.