Dharma. Što, kako, zašto?

Što je Dharma?

Dharma znači ispravnost. Ako slijediš svoju Dharmu, na pravom si putu da dođeš do cilja. To je bilo moje razumijevanje Dharme. Ali kako prepoznati da sam na ispravnom putu?

Pitala sam svoje srce koja je moja dharma. Sjela sam u tišinu i osluškivala odgovor. Prvo što mi je došlo bila je radost. Dharma je da budem radosna i da svoju radost širim na druge oko sebe. Dharma je da volim život i sve što mi život nosi. Dharma je da volim mjesto u kojem živim, posao koji radim, da dajem s ljubavlju i da primam s ljubavlju. Dharma je da volim, poštujem i služim sve ljude, da u svim bićima prepoznam Boga.

Zar je to tako jednostavno? I ništa više? Sad mi je potpuno jasno da sam bila zavedena svojim umom. Tek sad nakon toliko godina rada na sebi svjesno vidim koliku je moć moj um imao nadamnom. Pustivši mu na volju zaista je sposoban napraviti pakao do bola.
„Guruji moj, molim te, daj mi neki bolji posao“, ova rečenica bila mi je česta molitva unazad osam godina. Dala bih sve samo da ne radim u Auto Maksimiru kao referent za registraciju vozila.

Krenuvši na duhovni put najljepše sam se osjećala dok sam meditirala, čitala knjige duhovnog sadržaja i družila se s novim prijateljima koji su isto bili na duhovnom putu. Primjetila sam da većina njih nisu imali stalni radni odnos, stoga su imali puno slobodnog vremena za sebe. S moje točke gledišta pomalo sam im bila zavidna. I ja sam htjela imati puno slobodnog vremena za sebe. Željela sam biti na svim događanjima gdje bih mogla čuti nešto novo o raznim duhovnim učiteljima i raznim tehnikama.

Ali, ja sam imala obitelj i nisam si mogla dozvoliti da budem doma. Išla sam na posao zato što sam znala da ću za to dobiti novčanu naknadu, jer nam jedna plaća ne bi bila dostatna za sve naše potrebe i moje želje. Išla sam na posao zato što moram, a to je jako daleko od onoga što sam željela i još dalje od onoga što sam voljela. Biti svaki dan s takvim osjećajem je robija. Stalno sam sebe zamišljala da sam negdje drugdje, gdje sam mislila da bi mi bilo bolje, samo ne tamo gdje sam bila fizički prisutna. A patnja je bila ogromna.

Često sam se pitala što bih zapravo voljela raditi? Znam. Voljela bih pomagati ljudima tako da s njima radim tehnike koje sam prakticirala, da dijelim svoja iskustva i pričam im o ljubavi koju dobivam od Gurujija. Bila sam sigurna da je to moja Dharma. A biti u skladu sa svojom Dharmom znači biti na ispravnom putu. Ništa mi nije bilo jasno. Zašto sam još uvijek na istom radnom mjestu, a čeka me Dharma? Što još moram odraditi? Kad će doći to vrijeme? A Guruji mi je svaki put odgovorio: „Čekaj, još nije vrijeme.“

Tuga i nezadovoljstvo pratili su me svakodnevno. Jedva čam čekala da prođe osam sati moga rada i da izađem iz stanice, da sam „slobodna“. A da li sam bila slobodna? Nisam. Robovala sam svom umu, a ne poslu koji sam radila. Um je bio taj koji mi je nametao osjećaj tuge i nezadovoljstva. Da li smo svjesni da je um taj koji ima sposobnost da nam zakomplicira život i postavi razne životne situacije kao da su najveće drame svijeta? Kada to prepoznamo, kada se potrudimo da promjenimo način razmišljanja i percipiranja raznih situacija, život zaista postaje zanimljiva igra.

Prošle godine Guruji je davao darshan u Splitu. To je bilo baš u vrijeme velikih promjena u mojoj firmi. Trebali smo potpisati novi ugovor o radu s novim vlasnikom koji nas je kupio. Prišla sam mu sa sigurnošću da će mi reći da ne potpisujem novi ugovor, a On je samo rekao „Zadrži“. Molim? Kako sad to? Osjećala sam veliko razočaranje i bila u stavu prepiranja s njim oko te teme. Guruji me pogledao svojim dubokim tamnim očima. Taj pogled sam osjetila u središtu svog srca, kao da je otključao neka stara zahrđala vrata i kada ih je otvorio širom, ispred sebe sam ugledala široko obzorje svjetla, ljubavi i mira.

Vratila sam se u Zagreb i prestala pričati o otkazu. Prihvatila sam se posla i od tada svjedočimo moje kolegice i ja svim promjenama koje su se izdogađale. Dobile smo novi ured s novom opremom, novu šeficu koja nam je dala veću slobodu rada, nema pritiska ni stresa. Došlo je do velike promjene u meni. Moja tuga i nezadovoljstvo su nestali i prihvaćam svoj posao s ljubavlju. Volim stranke koje mi dolaze u sve većem broju, i dok im radim policu obaveznog osiguranja kroz razgovor im dajem iscjeljujuću energiju, ljubav i razumijevanje.

I u svoje slobodno vrijeme, kojeg imam sada dovoljno i uz posao, radim s ljudima koji žele da im pomognem da nauče tehnike opuštanja, meditacije, održavam predavanja i tečajeve.

I jedno i drugo je ono što volim raditi i gdje želim biti. Nigdje drugdje. Toliko sam bila blizu da dam otkaz, ali samo su me vjera i povjerenje u vodstvo mog voljenog Gurujija zadržala. Prepoznala sam ulogu mog uma i pokazala sam mu da je njegovo doba vladavine prošlo. Na tronu se sada nalazi moje srce koje slijedim bez pitanja.

To je moja Dharma…

Nedavno je netko pitao Gurujija koja je razlika između Dharme i dužnosti? Ukatko odgovor je bio: „Obavljanje svojih dužnosti s ljubavlju jest Dharma“. Cijeli video možete pogledati ovdje.

Kanupriya

Više o Dunja Kosanović

Od ranog djetinjstva osjećala sam želju da budem korisna društvu, svojim bližnjima, da budem na usluzi svima kome je to potrebno, da im pružam utjehu, hrabrost, svjetlo, mir i ljubav.

Jedna misao o objavi “Dharma. Što, kako, zašto?

  1. Harishchand

    Bravo Dunja! Hvala ti ! :)) <3 Drago mi je da ti se posložila Dharma hehhehehe ;)))))**

Komentari su zatvoreni.