Harmonija na djelu

Protekli vikend održala sam tečaj Atma Kriya Yoge. Rekli bi nije ni prvi ni zadnji, ali ovaj je bio nekako poseban. Kao da se ušuljalo neko nježno ljubavno biće poput dobre vile, i svojim čarobnim štapićem razbacivalo oko sebe sjajne zvjezdice skladnog razvoja događaja. Zapravo, kad malo razmislim, ta „čarolija“ je bila prisutna cijelo vrijeme, od samog početka…

Na zidu u mom hodniku visi kalendar koji bi me trebao podsjećati koji je dan. Sastoji se od tri djela, i onaj u sredini ima crveni plastični pravokutnik koji se pomiče po danima. To nije ništa neuobičajeno. Samo što taj pravokutnik po meni može stajati mjesecima na istom danu. Zbog toga sam već nekoliko puta dobila usmeni ukor od svog mlađeg sina inženjera koji se jako naživcira ako nije oznaka na tekućem datumu. A meni to nije toliko važno.

Jedan dan na početku 11. mjeseca došla sam doma i skidam cipele u hodniku. Pogledam na kalendar i sjetim se da bih mogla otkinuti stari list i označiti točan datum. Zatim gledajući bez razloga koji su mi vikendi slobodni, čula sam glas u glavi: „Javi Govindadasu da ti objavi tečaj 26. i 27. studenog.“

Taj glas slušam već nekoliko godina, to mi nije ništa novo. Kad sam napisala poruku Govindadasu da želim da mi objavi tečaj za taj datum, odgovorio mi je da je sigurno taj vikend astrološki poseban, jer u isto vrijeme u Splitu već imaju dva isplanirana tečaja, Devi Rani tečaj Simply Meditation i Achala tečaj Atma Kriya Yoge. Dobro, složimo se mi, neka to bude poseban vikend za naše tečajeve. I zaista je bio poseban. Prepoznala sam čaroliju i potpuno sam joj se prepustila išćekujući daljni slijed događaja.

Istovremeno se moj sin odselio u svoj novi stan. Njegovu sobu sam željela isprazniti i osposobiti je kao novi prostor za održavanje tečajeva. Soba je bila krcata starim namještajem koji sam trebala negdje otpremiti. Pozvala sam prijatelja da mi pomogne. Gleda on to, vidim nije zadovoljan. Sve je staro i od toga mu ništa ne treba. Što ću sada? A on ništa nije govorio i komad po komad odvozio na reciklažu. U jednom danu soba je bila prazna.

Čekala sam drugog prijatelja da mi osvježi zidove novom bojom. I napokon, dva dana prije tečaja soba je zablistala u svom novom sjaju. Premda sam do tog dana imala samo dvije prijave za tečaj, osjećala sam veliku radost i promatrala što će dalje biti. Istovremeno u srijedu navečer „slučajno“ je u moje ruke došao papir s brojem Sašinog mobitela, momka kojeg znam s OM Chantinga. Poslala sam mu SMS poruku da li bi možda želio doći na tečaj koji ću održati u subotu. Naravno, usput mi je moj um prigovarao „Ma da, baš će ti se on pridružiti dva dana pred tečaj. Gdje si bila do sada? Trebala si mu prije poslati poruku!“ Tako je meni govorio moj um, ali ja se nisam zamarala s tim. Slušala sam unutarnje vodstvo i nekako bila sigurna u dobar ishod. I znate što? Saša mi je presretan odgovorio: „Nevjerojatno, baš sam jučer pričao kako bih želio ići na tečaj Kriya yoge. Da, svakako dolazim.“ Budući Saša nije vidio oglas za tečaj, dobra vila je htjela da mu ja pošaljem poruku. Osjetila sam „čaroliju“ pa sam ga nazvala da mu ispričam svoju verziju. Složili smo se da je to bila Božja volja. Bila je to naša zajednička priča koja nam je ugrijala srce.

I Luka je imao svoju priču: Prijavio je sebe i brata za tečaj. Pričao je o njihovom bratskom skladnom odnosu, o njihovoj ljubavi i brizi jedan za drugog. Želio mu je platiti tečaj, ali na žalost brat nije prihvatio taj poklon iz nekih svojih razloga. Poštujući odluku svoga brata uspio je pokolebati i svoju želju za tečajem. Proispitivao se nekoliko dana. I dok je silno tražio odgovor, opet se umješala naša dobra vila i zamahnula svojim štapićem… Luka vozi taksi, i preko radija je bio pozvan da vozi putnika na Knežiju u ulicu Grge Novaka. Nekada su taksisti morali znati cijeli plan grada napamet, a danas gotovo svi koriste GPS. I tako je Luka ukucao adresu putnika na google kartu i na ekranu mu se pojavila slika Ulice Grge Novaka. Ono što je bilo čudno je to da su i sve okolne ulice imale isti naziv. I dok se čudio toj slici, istovremeno je dobio od mene email s podacima gdje i kada će se održati tečaj. Da, pogodili ste. Ja stanujem na Knežiji u ulici Grge Novaka. U tom trenutku nalazio se ispred moje zgrade. Ta „slučajnost“ bila mu je dovoljno jak razlog da donese konačnu odluku.

Subota je osvanula. Na tečaj su došli Saša i Luka. Dva mlada momka sa sličnim ambicijama. Saša ima 32, a Luka samo 20 godina. I jedan i drugi došli su sa istinskom željom da nauče kako da sretnu svoju dušu. Svjesni su da su negdje usput u odrastanju izgubili taj odnos sa svojom nutrinom i silno žele vratiti taj osjećaj. Srce mi je pjevalo od miline družeći se s njima ovaj vikend. Tako čista pogleda na svijet. U njihovim godinama moja pažnja je bila usmjerena samo na obitelj, ljubav i posao. Ako sam i usput čula neku priču o Duši, nisam ju razumjela. Trebalo mi je 45 godina da osjetim unutarnji zov.

Nakon devet godina prakticiranja Atma Kriya Yoge mogla sam im slobodno pričati o dobrobitima kojima sam nagrađena za svoj trud i upornost. Svojim primjerom pomogla sam im da osnaže svoju želju da rade na sebi, pomogla sam im da nauće tehnike koje će ih sigurno dovesti do cilja.

Znam da mi vjeruju i da neće odustati, jer sam u njima prepoznala sebe. A gledajući Sašu i Luku kako su me pažljivo slušali, kako su mi postavljali pitanja željni što više naučiti, u meni se budila radost i zahvalnost prema voljenom Učitelju koji mi je sve to dao.

Kanupriya

Više o Dunja Kosanović

Od ranog djetinjstva osjećala sam želju da budem korisna društvu, svojim bližnjima, da budem na usluzi svima kome je to potrebno, da im pružam utjehu, hrabrost, svjetlo, mir i ljubav.