Vidim sebe kako sjedim u zamračenoj prostoriji na udobnom stolcu i gledam u veliko filmsko platno koje se nalazi na zidu ispred mene, kao da sam u kinu.

Odvajam se od sebe koja sjedim i polako se povlačim unazad tako da mogu vidjeti širu sliku mene i svega oko mene. Pokušavam otkriti što to gledam na filmskom platnu. Da li je moguće da vidim samu sebe tako stvarno? Također sam svjesna sebe kao prisutnog promatrača, dovoljno udaljena od fizičkog tijela da mogu sagledati cjelokupnu situaciju.

Zatvaram oči i film počinje. Slike idu jedna za drugom. Prvo mi je došla slika cirkusa. „To je život“ kaže mi unutarnji glas. Gledam kako ljudi skaču na trapezu, hodaju po žici, penju se po užetu, preskaču vatrene obruče… „Sve su to situacije u životu. – objašnjava mi Glas – Prolazimo kroz razna iskustva po uskoj i koji puta vrlo opasnoj stazi, penjemo se i padamo u ponore, nakon čega se opet hrabro dočekamo na noge i vinemo se u visine.“

Sljedeće što mi je dano da vidim je slika čovjeka kako jaše na tigru „To je prikaz situacija u životu kada nas Bog nosi u svom naručju. Životinje, zvijeri predstavljaju razne opasnosti koje nam prijete na putu, oko kojih se spotičemo i padamo. To su naši strahovi, brige,ljutnje… Radeći na sebi i uz božju pomoć možemo vladati njima.“ uči me Glas.

Zatim izlazim iz cirkusa. Cesta me vodi pored šume bogate drvećem različitih vrsta. Stabla su zasađena jedno pored drugog u savršenom redu i odražavaju jedinstvo postojanja. Zelene krošnje se lagano povijaju na nježnom povjetarcu, kao da plešu ljubavni ples s nevidljivim udvaračem. Čujem veseli cvrkut ptica i u daljini tupo ravnomjerno kuckanje u drvo. To je sigurno djetlić, pomislim. Osjećam potpuni mir i harmoniju. „To je tvoj duhovni put izgrađen na tvojoj sadhani“ upućuje me Glas.

Dolazim do malog potočića čiji žubor nadglašava moje misli. Voda koja teče radosno odskakuje kada nailazi na kamenje koje lagano viri iz vode. Nad potočićem vise povinute grane žalosne vrbe i kao da svojim vrhovima žele dotaknuti razigrane kapljice vode, ne bi li poprimile njihovu radost bivanja . Bosih nogu gazim po mekoj zelenoj travi. Ispred mene livada prepuna raznobojnog cvijeća. Njihov miris dopire do mojih osjetila. Bez daha sam! Kakvo je to mjesto? Gdje se nalazim? Osjećam Prisutnost.. . Lagano drhtim od ganuća i potpuno se predajem trenutku. Srce mi je veliko k’o kuća! Koja oaza mira! Do mene opet dopire onaj isti Glas: „To je TO što je u nama, do čega moramo doći, osjetiti i uživati u tome. To je naše srce, to je naše sebstvo, to je Bog.“

Otkriće je prekrasno, puno radosti i savršenog mira. Osjećam sigurnost, osjećam da sam konačno stigla kući!

Vrlo sam zahvalna svom učitelju Paramahamsi Sri Swamiju Vishwanandi što me poticao da redovno provodim duhovnu praksu (sadhanu), da prakticiram tehnike meditacije, jer predanim radom i pod njegovim vodstvom moje su me meditacije vodile sve dublje u srce. Osjetila sam veliku radost na putu istraživanja svog unutarnjeg svijeta koji me sve više i više privlačio. Čežnja za Bogom rasla je svakim danom sve više.

Tada, 2011. godine, čitala sam knjigu Sjedinjenje s Božanskim i pored Atma Kriya Yoge radila sam i meditaciju s Babajijem koja je trajala četrdeset dana prema uputama iz te knjige. Babajijeva prisutnost mi je bila sve bliža i sve postojanija, i onda jednog dana u toku meditacije osvijestila sam da je Babaji u mom srcu. I ne samo on. Svi su u mom srcu, i ja sam u svim srcima.

Od tada više ništa nije isto. Nakon izleta u vlastito srce savršeno dobro znam gdje je moje utočište, moja oaza mira, neiscrpan izvor ljubavi i radosti. Svjesna sam da u materijalnom svijetu ne mogu pronaći tako nešto postojano i sigurno. Nema više takve životne situacije koja bi mogla poremetiti moj unutarnji mir i radost. A spoznaje koje dobivam prelaze sve granice razuma. Shvatila sam da je znanje uma ograničeno, um zna samo ono što je naučio, negdje vidio ili čuo i da mu ne trebam pridavati puno važnosti. U trenucima kad zatrebam vodstvo, uđem u meditaciju i zamolim svoje srce da mi pošalje mudrost cjelokupnog postojanja.

Babaji nas u knjizi Sjedinjenje s Božanskim potiče na meditaciju riječima: „Ponovno naučite iz vašeg unutarnjeg bića kako preživjeti nemire vašeg svijeta. Meditirajte svaki dan. Mir i transformacija moraju doći iz vašeg bitka. U današnje vrijeme postoje silni problemi s evolucijom planeta. Zagađenost, politički nemiri, ekološki i socijalni problemi trebaju doći u sklad sa svjetlom…Sklad dolazi iznutra kada je osoba zapaljena vječnom ljubavlju, koja je božanska.“