Potaknuta životnim situacijama u svojim četrdesetim godinama počela sam tražiti odgovore na pitanja koja su izranjala iz moje nutrine. Tko sam? Odakle dolazim? Kuda idem?

Kroz ruku mi je prošlo mnogo knjiga raznih učitelja. Najviše me privlačio Sai Baba. To je bilo neopisivo. Poput magneta. Prvi put sam osjetila takvu ljubav kojoj nisam mogla odoljeti. Išla sam tri puta u Indiju usprkos negodovanju moje obitelji. Tada sam osjećala veliku privrženost njemu i mislila sam da mi nema života bez njega.

U to vrijeme pokušavala sam raditi na sebi. Bila mi je data meditacija na dah, gdje sam kod udaha trebala zamisliti svjetlo u trećem oku. Neko vrijeme sam se zaista trudila da ugledam to svjetlo, ali mi nije nikako uspjevalo. Odustala sam. Nedugo zatim prijateljica me pozvala da upoznam njezinog učitelja Sri Swamija Vishwanandu koji dolazi u Zagreb.

Bilo je to u svibnju 2007. Došla sam iz znatiželje i ušla u novo razdoblje svog života. Prvi susret, prvi pogled, prvi dodir. Tu noć gotovo nisam spavala. U trenutku kad sam spustila glavu na jastuk, pojavio se prvi bljesak svjetla u predjelu trećeg oka. Bio je to pravi vatromet, eksplozija svjetla u raznim bojama. I to je trajalo i trajalo. Drugi dan sam jedva dočekala da idem opet na isto mjesto u susret tom istom Učitelju. Sjela sam u prvi red u neposrednoj njegovoj blizini. Upijala sam svaki njegov pokret, svaku njegovu riječ. Vrijeme je stalo. Nekako iznutra sam osjećala pripadnost i radost prepoznavanja Učitelja sa viših razina. Oči su mi bile ispunjene suzama radosnicama i znala sam da sam pronašla svoje utočište. Prepoznala sam njegove ruke koje su me milovale u tihim trenucima tugovanja i samovanja, prepoznala sam njegov nježni šapat koji me često znao umiriti i uljuljkati u san. Prepoznala sam njegove tamne duboke oči koje su me gledale s ljubavlju i čežnjom. Cijeli moj život on je bio prisutan uz mene, a ja ga nisam mogla vidjeti. Kao da je ispred mene bila postavljena velika tamna zavjesa na koju nisam uopće obraćala pažnju, i nije me zanimalo što je iza nje.

Od tog trenutka nisam se odvajala od lotosnih stopala mog Učitelja. Tri mjeseca kasnije inicirao me u svoju učenicu i tom prilikom mi je rekao da budem primjer drugima. Dao mi je Atma Kriya Yogu i poticao me da ju redovno prakticiram. U potpunoj predanosti svih devet godina koliko sam s njim, slušala sam svaku njegovu izgovorenu riječ i primjenjivala to u svom životu. Cijelo vrijeme sam imala veliku vjeru i povjerenje u svog Učitelja, u njegovo učenje i u tehnike Atma Kriya Yoge. Moj Satguru Paramahamsa Sri Swami Vishwananda mi je pomogao da odmaknem zavjesu i ugledam Istinu u punom sjaju.

„Budi primjer i širi predanost“, rekao je držeći me za ruku i pogleda uronjena u duboku istinu…