Rođena sam u prosincu 1962. godine u Zagrebu. Roditelji me još nisu očekivali, ali ja sam odlučila da dođem na svijet mjesec dana ranije. Bila sam najmanja beba tog dana u rodilištu i bila mi je posvećena posebna pažnja. Bila je vrlo hladna zima. Pričali su mi da me baka držala pokraj peći, jer su bile iznimno niske temperature. Naravno ja sam prkosila svim neprilikama koje su bile oko mene. Izrasla sam u vrlo razvijenu djevojčicu i već sa 10 godina izgledala sam puno starije od svojih vršnjaka po fizičkom izgledu, ali i po ozbiljnosti koja se odražavala na mom licu.

Došavši na ovaj svijet donijela sam sa sobom odgovornost, ozbiljnost i dosljednost. I takvu sam ulogu igrala kroz djetinjstvo, u školi, a i kasnije na poslu. Predamnom su bile takve životne situacije koje mi nisu omogućavale da nosim osmjeh na licu, već vrlo vidljivu zabrinutost i tugu. Bez obzira na sve, hrabro sam se nosila s tim. Bila sam dovoljno jaka da se na vrijeme izvučem iz velikih drama, premda su me drame vrlo privlačile. Ponekad sam bila savršen dramaturg. Mogla sam dobiti i nobelovu nagradu više puta u životu.

Nisam dobila nobelovu nagradu, ali sam dobila puno puno više. Uz milost Učitelja spoznala sam svrhu svog života. Dobila sam vjeru u život, zahvalnost za svaku životnu situaciju i potpuno povjerenje u unutarnje vodstvo koje dolazi iz srca.

Odrasla sam uz bajke i basne. Nekako iznutra vjerovala sam u istinitost takvih priča. Zamišljala sam sebe kao princezu koja se bori za dobro na ovom svijetu. I danas sam ta ista princeza. Ništa se nije promjenilo. Još uvijek vjerujem u bajke, vjerujem preko ograničenja uma u svijet viđeni i neviđeni. Svjesno dovodim svjetlo tamo gdje ga nema i rado pomažem ljudima da unesu u svoje živote radost, mir i ljubav na način kako sam i sama to postigla.