„Znaš, nikad nisi sama. Bog je uvijek s tobom!“ šapnuo mi je Guruji na uho na Darshanu u Splitu 2015. godine. U tom trenutku nisam bila zadovoljna s njegovim odgovorom na moj vapaj da sam sama. „Ma znam to. Pusti sad te priče o Bogu. Ja imam ozbiljan problem!“
U meni je sve kuhalo. Upravo sam saznala da će moj sin otići živjeti u duhovni centar Shree Peeta Nilayu u Njemačkoj. Obuzela me tuga i osjećaj samosažaljenja. Ostajem sama. Unutarnji proces je pokrenut. Do nedavno smo bili svi zajedno, a sada ostajem sama.
Što sam mogla u tom trenutku? Imala sam dvije mogućnosti. Prepustiti se svojoj tuzi i samosažaljenju ili pak vjerovati Gurujiju i biti svakog trenutka svjesna da nisam sama, da je Bog samnom.
U tom izazovnom periodu sjetila sam se jedne situacije prije par mjeseci dok smo bili s Gurujijem na hodoćašću u Indiji. Vozili smo se brodom. Stali smo uz jedan dok gdje su se prodavali kokosi. Tu se skupilo puno ljudi sa željom da pozdrave Gurujija. Među njima je bila i jedna starija Indijka. Rekli su da je vrlo bolesna i nesretna i zamolili su Gujujija da joj pomogne. Umotana u tamni sari, mršava i sitna, usporenih drhtavih pokreta stala je pred njega, ponizno sklopila ruke i pogledala ga svojim velikim crnim očima ispunjene tugom. U tom trenutku vrijeme je stalo. Jedna duša otvorila se i potpuno predala Bogu. Sjedila sam vrlo blizu tako da sam čula njezinu tužnu priču. Ostala je sama, bez obitelji. Muž i djeca su joj umrli. Kuća joj je izgorjela u požaru. I sama teško bolesna nije bila sposobna brinuti se o sebi. Suze su joj klizile niz lice, a glas joj je postajao sve tiši. Guruji ju je samilosno slušao, pun ljubavi zagledao se u njezine oči, nježno ju pomilovao po obrazu, blagoslovio i izgovorio jednu jedinu rečenicu. „Ne obraćaj pažnju na to.“ Ništa nije odgovorila. Duša je dobila blagoslov za kojim je vapila. Otišla je pognute glave u tišini. Da li je shvatila poruku? Da li ga je poslušala i promjenila način razmišljanja i prihvatila život takav kakav je u tom trenutku imala?
Zapravo, da li je ta poruka bila namijenjena njoj ili…možda meni? Vjerujem da je to bila i moja priča, jer sam sve to vidjela i iskusila svojim emocijama. I sad kad sam imala vlastitu dramu, čula sam u sebi kako mi Guruji govori „Nemoj pažnju usmjeravati na probleme, nemoj padati u svoje slabosti.“ Ta mi se rečenica duboko usadila u moju podsvijest i promjenila mi je život u potpunosti.
Svaki put kad bi me obuzele negativne misli koje su me dovodile do tuge, brige, ljutnje i slično, ja sam se svjesno suočavala s njima. Znala sam da su prolazne i da ću ih najlakše pobijediti ako ih predam svom Guruu. Što je više bilo teških situacija preda mnom ili u mom umu, to sam više meditirala, ponavljala mantre i prakticirala Atma Kriya Yogu. Uz ovakvu duhovnu disciplinu iskusila sam na svojem vlastitom primjeru istinitost Gurujijevih riječi: „Ono što misliš to i jesi.“ Osvjestila sam kako misli mogu različito djelovati na osjećaje i raspoloženje. U trenucima kada sam dozvolila svom umu da razmišlja na negativan način, gotovo uvijek je bio prisutan strah, nemir, negativna emocija. Uglavnom nisam se dobro osjećala. A kad god sam se trudila da budem pozitivna, da budem svjesna božanske prisutnosti i usklađenosti s njom, osjećala sam duboki unutarnji mir, radost i zahvalnost.
Zaista sam zahvalna Gurujiju što me naučio da svojim vlastitim odabirom misli gradim svoju budućnost. Ako želim biti nesretna, slaba i puna briga, tko mi brani? Neka mi bude tako. To je moja želja i nitko me u tome ne sprjećava. A ako želim biti u miru, radosna i bezbrižna, tako će mi i biti. Božanska energija me podržava u tome i milost Gurua me vodi u više sfere razumijevanja tog zakona prirode.
Što mi radimo kad imamo poblem? Svu pažnju, sve svoje misli usmjerimo na taj problem. Svu svoju energiju dajemo tom problemu. Nismo svjesni da time ne dolazimo do rješenja, već pomažemo problemu da raste sve više i više. Ima stara uzrečica koja ovo stanje jako dobro opisuje: „od muhe napravimo slona“. U tome smo pravi majstori. I od tog slona jednostavno ne vidimo rješenje koje nam se nudi.
A zapravo, kad god se susrećemo s raznim izazovima, bilo bi dobro da stanemo i razmislimo kako dalje. Ili još bolje, da predamo sve Bogu. Neka on sve posloži baš onako kako treba biti.
A najvažnije od svega je da bar pola sata dnevno imamo samo za sebe, da prakticiramo meditaciju, Atma Kriya Yogu, te si na taj način pružimo priliku da razvijemo odnos s Božanskim u sebi.