Kako je sve počelo?

Rođena sam u predgrađu Zagreba, u obitelji u kojoj su moj djed i otac radili po cijele dane i pošteno zarađivali za život. Sjećam se tih dana. Bez obzira što smo živjeli skromno, imala sam svu radost svijeta, jer za bolje nisam znala… a ono što sam znala, bilo mi je dovoljno da u život ponesem otvoreno srce ispunjeno ljubavlju za sve ljude bez obzira kojeg su porijekla. Znala sam da je Bog samnom iako ga nisam mogla vidjeti. Zamišljala sam ga kao starog dobričinu koji mi se znao nježno smještiti u lice u trenucima moje sumnje ili nevjere. Provodeći puno vremena s mojom bakom Monikom naučila sam da je život pun iznenađenja, da nije uvijek onako kako ja želim, ali i to da se uvijek mogu osloniti na našeg najboljeg prijatelja, koji je uvijek tu kad ti zatreba. Zvali smo ga Isus. Imao je tužne i nježne oči, blago lice, puno razumijevanja i puno strpljenja. Gledajući njegovu sliku osjećala sam koliko me voli. I ne samo mene. Čitav svijet. Sve ljude.

Odrastajući udaljila sam se od te slike. Na prvom mjestu mi je bila želja da završim školu i da se udam. Sasvim uobičajena želja jedne djevojke pred kojom je cijeli život. Udala sam se, zaposlila, rodila dva sina…Godine su prolazile. Bila sam potpuno ulovljena u vrtlog tuđih želja. Na poslu, u društvu, kod kuće. Dozvoljavala sam svima oko sebe da mi budu važniji od mene same i od Boga. Osjetila sam glas unutarnjeg djeteta koji me zvao da se vratim sebi, ali ja ga nisam razumjela. Nisam se znala oduprijeti snazi vanjskog utjecaja, predala sam se vrtlogu i u tišini patila.

Došao je trenutak spoznaje da dalje više tako ne može. Neću. Ne želim više takav život. Dosta. Odluka je bila čvrsta i nitko me više nije mogao zaustaviti. Unutarnje dijete je pjevalo od radosti i ljudi su to nekako primjećivali. Vratila mi se slika voljenog lika i to u fizičkom obliku. Bilo je to prije devet godina. Prvi fizički susret, prvo prepoznavanje Učitelja oborilo me s nogu. Moj Guru! Moj Krišna! Sve stanice moga tijela pjevale su na sav glas i slavile taj trenutak spoznaje da ovaj život nije jedini život. Mnoge, mnoge prošle živote provela sam do nogu Učitelja koji je u ovom životu došao po mene u moj rodni grad. Koja radost! Koja sreća!

Tako je sve počelo.

Kanupriya

Više o Dunja Kosanović

Od ranog djetinjstva osjećala sam želju da budem korisna društvu, svojim bližnjima, da budem na usluzi svima kome je to potrebno, da im pružam utjehu, hrabrost, svjetlo, mir i ljubav.