Moj prvi dolazak u Indiju ostvario se nakon Satya Sai Babinog poziva. U snu sam ga čula kako mi pjeva „dođi, dođi djetešce u moje gnjezdašce…” Iskreni poziv od srca srcu. Ništa nije moglo spriječiti moje putovanje, a bilo je velikih prodika od strane mojeg muža, svekrve, roditelja. Ja sam razumjela njihov strah i brigu, ali oni nisu razumjeli mene…
Krenula sam na put sama, u nepoznati svijet. Mislila sam da putujem sama. Ali nisam bila sama. Već na polasku u zračnoj luci u Zagrebu srela sam grupu poklonika koji su imali isti cilj kao i ja. Bog se zaista za sve pobrine. Svima daje baš ono što nam u tom trenutku treba. I tako je bilo svaki put.
Iz godine u godinu nizale su se situacije koje su mi davale sve jaču vjeru u božje vodstvo.
Kad je Guruji došao u moj život, usadio je u moje srce ljubav prema Krishni i Radhi. Rekao mi je da je moj istha dev Radhe Shyam. Istha dev je božanstvo koje brine o meni, o mom duhovnom rastu kroz mnoge moje prošle živote, pa i sada.Rekao mi je da gradim svoj odnos s njima, da im pjevam, nudim hranu, da sve više budem svjesna njihove prisutnosti u mom svakodnevnom životu. Podsticao me da radim svakodnevno svoju duhovnu disciplinu (sadhanu) koja će mi pomoći da moja ljubav prema Bogu bude sve veća. Slijedeći njegovo vodstvo moje srce se probudilo. Pojavila se velika čežnja i tuga zbog odvojenosti od mog Radhe Syhama i Gurudeva. Plakala sam danima, mjesecima. Jedna od mojih najvećih želja je bila doći u Indiju i živjeti tu, na području Vrindavana, na najsvetijem mjestu na Zemlji. Razmišljala sam kako bi bilo lijepo imati stan na Radha kundu ili Govardhanu ili u samom Vrindavanu.
Slijedilo je nešto što bih danas mogla protumačiti da je Radha rani bacila milost na mene.
U moj je život došao pravi brajwrasi, brahmin koji živi na Radha kundu. Prijateljstvo s njim koje je započelo preko fb, promjenilo mi je život.
Jednom prilikom poslao mi je poklon po svom prijatelju. Ništa posebno, neki prasad, tilak i bočicu vode s Radha kunda. Kad sam vidjela tu bočicu s vodom, ne običnom vodom. To je bila voda sa Radha kunda, a kažu da nema nikakve razlike između Radha kunda i Radha rani osobno. Osjetila sam neizmjernu toplinu, ljubav i zahvalnost prema njemu. Bio je to osjećaj duboke povezanosti iz tko zna kojeg života, nešto što se ne može objasniti riječima.
Rodio se neki novi osjećaj povezanosti s Radha rani preko njega, povezanosti s Radha kundom. Radha rani je izabrala baš njega da bude Njezin instrument, da me pomoću iskustava koji su slijedili u tom novom odnosu dovede do Nje. U početku nisam vjerovala u istinitost njegovih riječi i obećanja. Pričao je o svojoj brahminskoj obitelji, da imaju titulu „teerth purohita” što znači da su njegovi preci preko 800 godina generacijama duhovni čuvari Radha kunda. Za sebe kaže je samo Radha ranin sluga. Sve što radi, posvećuje Njoj. Čvrsto vjeruje u Njezino vodstvo i blagoslov, i svojim načinom života i vjerovanjem, potaknuo je u meni da i ja sama izgradim takav odnos s Radha rani i Krishnom. Sve su se kockice počele slagati sa najsitnijim detaljima prema cjelovitoj i kristalno jasnoj ljubavnoj predanosti.
Od tada je prošlo tri godine. Raju i ja smo uspostavili poslovni odnos baziran na poštovanju i prijateljskoj ljubavi. Bio je to vrlo težak period za moj ego i moja stara uvjerenja. Bilo je puno uspona i padova, puno naučenih spoznaja i lekcija o prihvaćanju. I još uvijek traje.
U međuvremenu sam pročitala Bhagavat Gitu nekoliko puta, svakodnevno sam gledala satsange i slušala Gurujijevo učenje, i mogu reći da sam teoriju naučila. Međutim, kad treba to znanje primijeniti u svakodnevnom životu, kao da se događa zaborav na sva učenja i ja se još uvijek vrtim u krug bez nekog vidljivog napretka.
Zato me Raju vodi kroz situacije u kojima imam dva izbora: patiti, ljutiti se, tugovati, pobjeći… ili prihvatiti, otpustiti, nadići, transformirati… On je savršen učitelj praktične nastave, savršeno mi daje uvide u Gurujijevo učenje i Krishnine riječi iz Bhagavat Gite, i kako da ih primijenim u raznim životnim situacijama.
Nekoliko puta sam htjela prekinuti to prijateljstvo, dakle pobjeći, ali mi je glas iznutra govorio: „Nemoj odustati! On ti je jedina prilika da dođeš do bezuvjetne ljubavi, da dođeš do cilja. Izdrži i bit ćeš nagrađena!”
I zaista sam nagrađena. Poslušala sam glas duše, i evo me na Radha kundu, u njegovoj kući s njim i njegovom ženom, bez nekog programa i plana. Tu su naravno i novi izazovi i testovi, ali sada sam malo pametnija.
Naučila sam da nema smisla zadržavati se na prolaznim situacijama i tako gubiti dragocjeno vrijeme. Bez obzira na okolnosti, odlučila sam da se suočim sa svime što mi dolazi, da kroz sve prođem. Priznajem, nije mi lako. Svakodnevno molim Gurujija za vodstvo i pomoć da sve nadiđem. On me uči da svaki izazov prihvatim kao poklon od Boga, pomoću kojeg ću doći do željenog cilja. A moj cilj je Krishna. Želim ostati ovdje, i ulažem veliki napor da sve oko sebe gledam kao iluziju koja će proći. Ne dozvoljavam iluziji da mi uništi Radha ranin blagoslov da sam ovdje. Ne. Dosta sam imala drama u životu, sada biram samo ono što je najbolje za mene, da uživam u svim blagoslovima ovog svetog mjesta i širim ljubav i radost svuda oko sebe.
Jai Gurudev!